Skupinu lisnih minera čine štetnici čije ličinke buše hodnike, takozvane „mine“, u listovima biljaka. Najveći broj tih štetnika su gusjenice leptira, a osim njih u lisne minere ubrajaju se i ličinke nekih dvokrilaca, kornjaša i drugih redova kukaca. Zbog velikog broja vrsta gotovo da nema biljke koju ne napada neki lisni miner (voće, povrće, šumsko bilje, ukrasno bilje, cvijeće pa čak i korove). Štete koje rade su vrlo prepoznatljive.
Larve tih insekata se hrane mezofilom lista. Ti dijelovi su prozirni i pri jačem osvjetljenju u unutrašnjosti lista se mogu uočiti larve i ekskrementi koje ostavljaju. Sve su to sitni insekti, koji se slabo ili se uopće ne uočavaju. Kad se pojave štete, „mine“, na lišću, kasno je za bilo kakve mjere zaštite, a posljedice mogu biti velike. U slučaju jačeg napada, moguća je i potpuna defolijacija drvenastih kultura ili potpuno sušenje zeljastih biljaka.
Registrirane djelatne tvari dozvoljene za suzbijanje lisnog minera: abamektin, acetamiprid, deltametrin, emamektin benzoat, fenoksikarb, klorantraniliprol, metoksifenozid, spinosad i tiakloprid
CHROMOREL ® – D (klorpirifos 500 g/l + cipermetrin 50 g/l)