Korovi šećernoj repi nanose velike izravne štete. Mogu utjecati na prirod tako da on biva značajno umanjen ili čak potpuno izostane. Svojom prisutnošću u usjevu, korovi ne štete jednako u svakoj fazi razvoja šećerne repe. Naime, svaka kultura u svom razvoju prolazi razdoblje u kojem joj korovi nanose najveće štete. Drugim riječima, svaka kultura ima svoje “kritično razdoblje zakorovljenosti”. U tom razdoblju, za postizanje dobrog priroda, korov mora biti suzbijen bilo kojom mjerom, odnosno mora biti odstranjen iz usjeva.
Šećerna repa pripada skupini kapitalno intenzivnih ratarskih kultura te proizvođači koji planiraju njezinu proizvodnju trebaju biti svjesni troškova i mogućih rizika koji proizlaze iz njezinih tehnoloških specifičnosti i ekonomskih pokazatelja uspješnosti proizvodnje. Šećerne repa se uzgaja zbog korijena koji služi u proizvodnji šećera pri čemu nastaju i sporedni proizvodi kao što su: melasa, repini rezanci i saturacijski mulj.
Šećerne repa je naša najvažnija poljoprivredno-industrijska kultura, kako po ekonomskom značaju tako i po površinama koje zauzima. Posljednjih godina industrija šećera je znatno proširila svoje kapacitete, koji svakako zahtijevaju i povećanje proizvodnje kvalitete šećerne repe, kako bi se u potpunosti zadovoljile naše potrebe za šećerom.
U Republici Hrvatskoj se šećer dobiva iz šećerne repe.
Registrirane djelatne tvari dozvoljene za suzbijanje korova šećerne repe:
cikloksidim, dimetaklor, etofumesat, fenmedifam, fluazifop – P, florasulfuron, glifosat, kizalofop – P, kizalofop – P – tefuril, kletodim, klomazon , klopiralid, metamitron, metazaklor, propakizafop, S – dimetenamid, S – metaklor, tienkarbazon – metil, triflusulfuron