Mrkvina muha najvažniji je štetnik mrkve kod nas.
Osim izravnih šteta u obliku bušotina, zapravo hodnika punih izmeta vidljivih na korijenu mrkve, štete nastaju i zbog kvalitativnih promjena.
Zbog zaraze ličinkama muhe mrkva poprima loš miris i gorak okus pa nije prikladna za upotrebu. Takva je mrkva je podložna truljenju i propadanju.
Biljke koje napadne mrkvina muha lako se prepoznaju po ljubičastom lišću, koje kasnije požuti i osuši se.Tijelo je mrkvine muhe crno, glava smeđa, noge žuto smeđe, a duga je 4 – 5 mm.
Jaja su izdužena, prljavo bijela. Ličinka je mliječno bijela, duga 6 – 8 mm, uža u prednjem dijelu tijela, a šira u stražnjem dijelu. Mrkvina muha ima dvije generacije godišnje. Prva se generacija javlja početkom svibnja i u lipnju, a druga u srpnju. Druga je generacija obično brojnija i štetnija od prve generacije.
Nakon izlaska iz jaja, ličinke se ubušuju u mrkvu, i to na mladim biljkama obično pri vrhu korijena, a na starijima na svim mjestima. Ličinke buše hodnike različite veličine, ovisno ostadiju ličinki. Nakon 3 – 6 tjedana završavaju razvoj, ostavljaju korijen mrkve i kukulje se u tlu. Veći broj ličinki ostaje u tlu i nakon vađenja mrkve, a manji broj daje drugu generaciju. Postotak izašlih muha u većoj mjeri ovisi o temperature i vlazi tla. Ličinke druge generacije čine štete od kolovoza do rujna, često na istim mrkvama koje su napale i ličinke prve generacije. Veći dio jedinki druge generacije prezimi u stadiju ličinki u samim biljkama na polju ili u trapovima, a manji se dio kukulji u tlu.
Mrkvina muha
