Štete koje nanose lisne uši su dvojake: direktne i indirektne.

Direktne štete se očituju u ishrani uši na biljkama, dakle sisanju biljnih sokova na organima biljke (lišću, korijenu, stabljici, vlati, klasu, metlici, plodu).

Rezultat je kovrčanje lišća, vlati ili stabljike, sušenje na mjestu sisanja, nekrotiziranje tkiva, deformacije plodova, uvijanju mladica, te venućem i propadanjem cijele biljke, u najgorem slučaju, naročito za suše.

Indirektne štete nastaju kao posljedica lučenja medne rose i prenošenja virusnih bolesti. Mednu rosu posjećuju mravi, skupljaju kapljice i odnose ih u mravinjake kao hranu za ličinke. Stoga je prisutnost mrava siguran znak da je biljka napadnuta lisnim ušima.

Trešnju, kao i sve druge koštićave vrste, napadaju lisne uši. Osim izravnh šteta koje nastaju sisanjem biljnih sokova, lisne uši posredno mogu štetiti i zbog prenošenja biljnih virusa.

Lisnim ušima pogoduje toplo i sparno vrijeme, a prekomjerno množenje najčešće bilježimo u svibnju. Tijekom lipnja i ljeta lisne uši sa voćaka sele na alternativne domačine.