Početkom proljeća kada temperature porastu, a meteorološke prilike se stabiliziraju vegetacija u voćnjacima počinje bujati pa tako postajemo svjedoci „buđenja“ nasada što se vidi početkom cvatnje i izbijanja prvih listića. No vegetacija ne vrijedi samo za našu jabuku, breskvu, krušku ili neku drugu voćnu vrstu. Iz tog istog „zimskog sna“ bude se i nepoželjni korovi koji na mnogo načina utječu na nasad.
U intenzivnom uzgoju voćaka važno mjesto zauzima borba protiv korova. Korjenov sustav voćaka prožima zemljište i iz njega crpi vodu i mineralne tvari. Isto tako i korovi koji se nalaze u njegovoj blizini za svoj razvoj.
Radi održavanja redovitih priroda i kvalitete, tlo pod voćkama mora biti oslobođeno korova. Osobito je to važno na onim tlima koja zbog svoje teksture loše gospodare vodom (pjeskovita) i onim staništima za uzgoj voća gdje padaju ukupno manje godišnje količine oborina ili su one nejednako raspoređene.
U skupini zimsko proljetnih korova najčešće nalazimo: črevec, mrtvu koprivu, pastirsku torbicu, gorčicu i dr. Skupini ljetnih korova pripadaju jednogodišnjih i višegodišnjih korova kao što su loboda, štir, dvornik, osjak, maslačak, pirika, divlji sirak, troskot, ambrozija.
Osobito su za razvoj voćaka štetni višegodišnji korovi koji zbog svojih podzemnih rizoma vrlo snažno konkuriraju korjenovoj mreži voćaka i vinove loze. Jednokratnom primjenom bilo kojeg herbicida ne možemo kroz cijelu godinu riješiti problem korova. Stoga je vrlo važno poznavati korovnu floru i odabrati najbolji način suzbijanja.